Trenutno radim na znanstvenofantastičnom romanu. Radnja se događa 2036., u Münchenu kakav gotovo još postoji – a ipak je sasvim drukčiji. Evo početka. Reci mi bi li nastavio čitati.
Radijator cvili tonom visokim točno četrnaest kiloherca. To nije zvuk grijanja; to je zvuk umiranja metala koji zna da ga nitko neće popraviti.
Ignoriram ga. Moji su prsti u ritmu, plešu po mehaničkoj tipkovnici čija su slova odavno izlizana. Na ekranu ispred mene curi vodopad koda. Nisam ga napisao ja. To bi zahtijevalo kreativnost. Ovu je bljuvotinu izbacio neki jezični model na serveru u Shenzhenu, a moj posao – moj veličanstveni, magistarski posao – jest biti domar.
Zovem se Viktor Roth. Prije devet godina ovaj se posao zvao „Senior Systems Architect“. Onda je budućnost odlučila da me ne treba.
Tako počinje priča o Viktoru – čovjeku kojeg je svijet pretekao i koji jedne noći otkrije nešto što je bolje da nije vidio.
Kako ti se sviđa početak? Bi li nastavio čitati? Napiši mi u komentare.
Odgovori